Krajnje vrijeme
Majka-Zemlja u znoju se kupa,
učinak je staklenika muči,
dok resurse njene rasipamo,
i čak Arktik sve topliji biva.
I jer Gaja agoniju trpi,
diljem sv’jeta bjesne uragani,
raste nivo r’jeka, oceana;
danak koji čovjek klimi plaća.
I opet mase pred bujicom bježe,
val vodeni sve pred sobom nosi,
dok svak želi spasit’ život goli.
O krajnje vr’jeme da se obrat desi,
da se dugmad klime ostave na miru,
ako čovjek želi izvuć’ glavu živu.
© Ante Gune Čulina
ODABIR KATEGORIJE